Marko Pogačar - Iz ciklusa "Elvis"

Marko Pogačar (1984)

ELVIS

Moja bivša djevojka
nije pjevala kao Elvis.
jednostavno nije uspijevala
izvesti pravi ton,
svejedno ga je
uvijek miješala s vodom.
nije potrebno da kažem
koliko je u tome
imala uspjeha.
osim toga, kikiriki je bio sjajan
briljantin otvoren;
vijenac ružica rasprostrt
poštenom oštricom srca.
Elvis je bio pod zemljom, odavno
mrtav.
i to je bila stvar preko koje
nikako nisam mogao
prijeći.

RAZMIŠLJAJUĆI O ELVISU

Razmišljajući o Elvisu

često se uhvatim kako

razmišljam o njoj.

možda je činjenica da ih

nekako podsvjesno povezujem.

razmišljajući o Elvisu uglavnom zaključim

da nije sve tako crno.

Elvis i ona su otišli

otprilike istovremeno,

mada u različitim smjerovima.

možda baš zato što

nikada nisam bio do kraja načisto

s količinom vremena

koje sam im trebao pokloniti.

činjenica je da sam ponekad griješio

i isto tako

da to nije ništa mijenjalo na stvari.

uostalom, Nietzsche je jednom rekao:

činjenice su interpretacije.

ti si rekla

nestanimo već jednom odavde,

nestanimo bilo gdje samo nestanimo

odrvenjet ću ako ostanemo još samo

minutu, rekla si, a

Elvis je šutio.

NEOČEKIVANA SILA KOJA SE IZNENADA POJAVLJUJE I JOŠ JEDNOM RJEŠAVA STVAR

Uvijek kad smo kod atribucije

imam problem s pisanjem o njoj.

teško je pronaći dovoljno riječi

koje je vjerno opisuju.

nisam čovjek od cvijetnih usporedbi.

nisam sladunjav.

nisam sposoban ispravno napisati

‘cvjetnih’.

uzevši u obzir sve moje mane

prava je sreća što nisam

policajac,

nogometaš,

George Bush.

mislim da pisanje o njoj

zaslužuje nešto više napora,

ako ne kao mamac

onda barem zbog procesa,

kao Kabala.

ona gori kao kaktus kao kit

kao žuti grm od žada i

mjesečari,

i to je mjesto na kojem mi

postaje potreban

Elvis.

zaista, riječ ‘predivno’ u

poeziji 21. stoljeća

možeš upotrijebiti samo

u istoj rečenici sa

Elvisom.